Odbojnost i prihvatanje

Odbojnost i prihvatanje

Odbojnost i Prihvatanje

Na Facebook-u često možete pročitati komentar ili neki tekst na temu prihvatanja. Kažu „prihvati….i idi dalje“, „prihvati situaciju takvu kakva jeste“, „ moraš prvo prihvatiti…“ A šta to u stvari znači? Zašto je to važno? Šta u stvari prihvatamo?

Postoje određeni uzroci, oni automatski pokreću unutrašnji mehanizam koji u čoveku nesvesno izaziva osećanje sreće ili tuge. Jedan od uzroka koji aktivira unutrašnji mehanizam jeste odbojnost. Odbojnost možemo da osećamo prema sebi, određenoj osobi i njenom ponašanju, određenom događaju, mestu na kojem se nalazimo, situaciji u kojoj se nalazimo… Odbojnost možemo da osećamo prema svemu i svačemu. To je nesvesni okidač koji u nama stvara osećaj tuge.

Dok prihvatanjem odobravamo ono što nam se trenutno događa, ono što trenutno ne možemo da promenimo. Prihvatamo sebe, svoj život, određenu situaciju u kojoj se nalazimo, ljude kojima samo okruženi. Ovo znači prihvatanje onoga što nam se dešava.

Ukoliko na određene situacije ne reagujemo automatski sa odbojnošću, u nama neće preovladati negativna osećanja već osećaj sreće.

Kako da promenimo način razmišljanja i pokrenemo takav unutrašnji mehanizam?

Rešenje kojim se to može postići  leži u prepoznavanju unutrašnjih i spoljašnjih procesa koji pokreću aktiviranje osećanje odbojnosti.  A zatim, kako da nesvesnu odbojnost preobratimo u svesno prihvatanje.

Osećanje odbojnosti najviše utiče na našu svest. I to najčešće kroz neku borbu u nama ili neki prikriveni strah. To su situacije koje u nama izazivaju otpor, negodovanje i želju za promenom, čak iako i sami znamo da su stvari trenutno takve kakve jesu i da se ne mogu promeniti u ovom momentu.

Otpor prema spoljnom svetu  i pritisak koji osećamo od strane sopstvanog okruženja izazivaju otpor prema sopstvenom biću. Ne možemo da budemo ravnodušni kada se borimo protiv takvog stanja naše svesti. Kada ne želimo da prihvatimo ono što nam se upravo događa, u nama se stvara jako osećanje odbojnosti. Kod većine ljudi to je nesvestan i nepoznat proces. Takvo osećanje odbojnosti privlači nove događaje prema kojima ćemo osećati otpor. Zato se i dešava da problem iskrsne tamo gde ga najmanje očekujemo i imamo utisak da nas život ne mazi.

Odbojnost prema nečemu što svakako ne možemo da promenimo izaziva u našoj podsvesti otpor prema svetu koji nas okružuje ili prema sopstvenom biću i izaziva u nama pritisak. A to može da dovede do velikih konflikta u nama. Kada na nešto odgovaramo sa unutrašnjim otporom, svesni smo da ćemo se u tom trenutku boriti sa sobom. Ukoliko naučimo da se sa takvom situacijom borimo na pravi način, taj otpor nam može pomoći u promeni ka srećnijem i manje teškom stanju svesti.

Ukoliko na nešto ne reagujemo osećanjem odbojnosti, to ne znači da takvu situaciju prihvatamo i da se mirimo. To ne znači da takvu situaciju ne želimo da promenimo.  To u stvari znači da smo okončali konflikt u sebi i da smo skupili više energije kako bismo se suočili sa određenim događajem u realnosti. Tako pokazujemo i da smo prepoznali osećanje odbojnosti u sebi i promenili ga u novu emociju ne dozvolivši mu da upravlja našim životom. Prihvatanjem neke situacije potiskujemo osećanje odbojnosti i menjamo pogled na svet koji nas okružuje i preuzimamo kontrolu nad svojim životom.

S ljubavlju,

vaša Tamara